Jedna od najvažnijih operacija koju vozači početnici moraju da savladaju je kako i kada da promene stepen prenosa. To može da bude problem ne samo mladih vozača, nego i onih iskusnijih.
Kod menjanja brzina najvažnije je znati koji stepen prenosa je najpogodniji za momentalnu brzinu kretanja pri određenim vremenskim i drugim uslovima, kao i karakteristikama puta po kome se vozi.
Pravi stepen prenosa omogućava vozaču bezbednu kontrolu svog vozila, dok pogrešan može da dovede do gašenja motora, poskakivanja vozila, zastoja, opasnih manevara, oštećenja i kvarova na motoru i menjaču. Od pravilno odabrane brzine zavisi i potrošnja goriva.
Većina vozila ima 5 ili 6 brzina za napred i jednu za vožnju unazad. Sa prvom brzinom se kreće i izvode komplikovani manevri (parkiranje) pri malim brzinama. Preporučljivo je da se ovaj stepen prenosa koristi što je moguće manje, kada vozilo krene, treba što pre “ubaciti” u drugu brzinu. Ponekad, na primer ako se kreće nizbrdo, vozilo može da se pokrene i u drugoj brzini (iako se ni to ne preporučuje).
Savremena vozila poseduju opremu koja sugeriše vozačima kada je najbolje vreme da promene stepen prenosa. Ali ipak je potrebno i neko osnovno razumevanje kako radi menjač i kako da se pravilno promeni stepen prenosa oslanjajući se samo na osećaj, zvuke motora i brzinu.
Da bi se promenio stepen prenosa, potrebno je pritisnuti kvačilo i pomeriti ručicu menjača u željenu brzinu. Kada se to uradi, kvačilo treba polako da se oslobodi, dok se istovremeno snažno pritisne pedala gasa.
Vremenom ova radnja postaje navika koju vozači obavljaju nesvesno i automatski, ali na početku mogu da se prave greške.
Na primer, pedala kvačila je samo delimično pritisnuta dok se ručica menjača pomera. Javlja se veoma neprijatan zvuk “krljanja menjača”, a ako se to često radi nepovratno će se oštetiti zupčanici u kutiji menjača. Ručica menjača ne treba da se pomera sve dok se kvačilo ne pritisne do kraja i motor potpuno odvoji od prenosa.
Još jedna relativno česta greška kod vozača početnika je kada se ručica menjača traži pogledom što može da bude opasno zato što vozač u tom momentu ne prati put.
Postoji nekoliko indikatora.
Buka motora. Kako se povećava broj obrtaja, motor se napreže, i povećava se njegova buka. Kada se promeni stepen prenosa, motor se odmah utiša i počinje da radi u optimalnom režimu.
Broj obrtaja. Iako to zavisi od vrste i modela vozila, stepen prenosa treba promeniti ka većoj brzini kada strelica na brojaču obrtaja pokaže 2000 - 2500 obrtaja u minuti.
Gubljenje snage. Ako se vozi u preniskoj brzini vozilo počinje da gubi stagu. Ako se stepen prenosa ne promeni dovoljno brzo, motor može da se ugasi a vozilo stane (čest slučaj prilikom kretanja uzbrdo).
Ne postoji univerzalni odgovor na pitanje „koji stepen prenosa je najpovoljniji za određenu brzinu kretanja?“. To zavisi od vrste vozila i od uslova na putu.
Ako se radi o seoskim makadamskim putevima, bez ili sa veoma lošim asfaltom, onda je potrebno odabrati manju brzinu koja daje više snage i veće prijanjanje na putu. Na taj načn će vozilo biti stabilnije a vožnja sigurnija.
Na uskim putevima sa puno krivina se vozi sporije što znači da i stepen prenosa treba da bude niži. To će vozilu dati bolju kontrolu na krivinama a i potrošnja goriva će biti manja.
Kada se vozi uzbrdo, niže brzine daju veću snagu. Isto tako, sa nižom brzinom treba da se vozi i nizbrdo zato što je tada kontrola brzine bolja, a može da se koristi i motorno kočenje.
Zimi na klizavim putevima treba voziti u nižoj brzini, u ekstremnim situacijama kada se na putu nalazi mnogo snega i leda najbolja je druga brzina.
Preskakanje brzina nije preporučljivo, ali postoje situacije kada je prikladno da se to uradi. Na primer, ako se vozi u četvrtoj brzini i vozilo se približava semaforu na kome se naglo upali crveno svetlo. Vozač je prinuđen da se zaustavi, ali nema dovoljno vremena da promeni sve brzine. U takvim slučajevima treba pritisnuti kvačilo, izbaciti menjač iz brzine i zaustaviti se.
Vozač koji je pogrešio kod promene stepena prenosa, po buci motora će vrlo brzo shvatiti da je pogrešio. Greška mora brzo da se ispravi kako se ne bi desilo gašenje motora u nezgodnom trenutku. Najvažnije je ne paničiti i napraviti još veću grešku.
Kaže se da automatici nemaju menjače, što nije tačno, zato što sva vozila imaju kutiju menjača i zupčanike u njima. Ono što je tačno je da ova vozila nemaju ručicu menjača zato što se brzine same menjaju. Vozač samo treba da odabere da li će se kretati napred (obično označeno sa D) ili unazad (R).
Postoje i poluautomatski menjači – postoje kontrole koje su u obliku dugmeta ili ručica i nalaze se blizu volana, ali ne postoji papučica kvačila.
Neki vozači smatraju da je lakše voziti vozila sa automatskim i poluautomatskim menjačima, ali dosta vozača i dalje više veruje manualnim (ručnim) menjačima.
Menjanje brzina je stvar navike i osećaja za vožnju. Kada se uči vožnja dosta vozača pokušava da zapamti brzine i stalno su u nekom stresnom stanju kada će doći trenutak da to učine. Na kraju pokreti postanu automatski i rutinski.
slike https://www.pexels.com/search/gear%20shift/
Kontaktirajte nas
Korisne adrese
Izdvojeno
KOMENTARI (0)